"Dilexit nos", četvrta enciklika pape Franje za 'svijet koji kao da je izgubio srce'
Četvrta je to enciklika pontifikata Jorgea Maria Bergoglia, a Papa je objavljuje u jednom od najdramatičnijih trenutaka za ljudski rod. Okrutni ratovi, društvene i ekonomske neravnoteže, neobuzdani konzumerizam i nove tehnologije koje bi mogle iskriviti samu čovjekovu bît obilježavaju moderno doba, a Papa kroz dokument naslovljen Dilexit nos (On koji nas uzljubi), traži da promijenimo svoj pogled, perspektivu, ciljeve i popravimo ono što je najvažnije i najpotrebnije: svoje srce.
Papina najava
"Enciklika o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista" podnaslov je dokumenta – kojemu je Tiskovni ured Svete Stolice danas, 21. listopada objavio datum objave: 24. listopada – u cijelosti posvećenoga čašćenju Presvetog Srca Isusova. Upravo je papa Franjo bio taj koji je na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra 5. lipnja (u mjesecu tradicionalno posvećenom Presvetom Srcu Isusovu) najavio njegovu objavu, dijeleći želju da tekst potakne ljude na razmišljanje o vidovima ljubavi Gospodnje kako bi osvijetlili put crkvene obnove; ali i kazali nešto značajno svijetu koji 'kao da je izgubio srce'." Papa je također objasnio da će dokument "prikupiti dragocjena razmišljanja prethodnih tekstova crkvenoga učiteljstva i duge povijesti koja seže do Svetoga pisma, kako bi danas ponovno cijeloj Crkvi predložio ovaj kult pun duhovne ljepote".
Ukazanja 1673. godine
Enciklika izlazi u tijeku proslave 350. obljetnice prvoga očitovanja Presvetoga Srca Isusova sv. Margariti Mariji Alacoque 1673. godine – jubileja koji se obilježava od 27. prosinca 2023. do 27. lipnja 2025. Prije tri i pol stoljeća, 27. prosinca Isus se ukazao mladoj, 26-godišnjoj francuskoj redovnici vizitandinki, kako bi joj povjerio odlučujuću misiju da po cijelom svijetu širi Isusovu ljubav prema svim ljudima, osobito grešnicima.
Ukazanja u samostanu Paray-le-Monial, u Burgundiji, nastavila su se 17 godina sa Srcem Isusovim koje se očitovalo na plamenom prijestolju, okruženo krunom od trnja, simbolom rana nanesenih ljudskim grijesima. Krist je zamolio sestru Margaritu da petak nakon Tijelova – dakle osam dana kasnije – bude posvećen svetkovini Presvetog Srca Isusova. To nije bila laka misija za redovnicu koja je čak i kod svojih sestara i poglavarica nailazila na nerazumijevanje i smatrana je vidjelicom. Nikada obeshrabrena, provela je cijeli svoj život kako bi svijet upoznao Kristovu ljubav.
Širenje pobožnosti
Blagdan Srca Isusova rođen je na vratima prosvjetiteljstva. Kao što je o. Enrico Cattaneo, umirovljeni profesor patristike, napisao u časopisu La Civiltà Cattolica, "duhovnost Srca Isusova bila je prepreka raširenom racionalističkom mentalitetu, koji je raspirivao ateističku i antiklerikalnu kulturu". Oko te pobožnosti vodila se žestoka rasprava, čak i unutar same Crkve, sve dok 1856. godine papa Pio IX. nije odlučio blagdan Presvetog Srca Isusova proširiti na cijelu Crkvu. U 19. stoljeću kult se munjevito proširio različitim posvetama, rađanjem muških i ženskih kongregacija, sveučilišnih ustanova, oratorija i kapela.
Enciklika Haurietis acquas Pija XII.
Enciklika Haurietis acquas Pija XII. datira iz 1956. godine, iz vremena kada je pobožnost Srcu Isusovu doživljavala krizu. Enciklika pape Pacellija željela je oživjeti bogoslužje i pozvati Crkvu na bolje razumijevanje i primjenu različitih oblika pobožnosti, "maksimalne koristi" za potrebe Crkve, ali i "stijega spasenja" za suvremeni svijet.
Benedikt XVI. je u pismu za 50. obljetnicu enciklike Haurietis aquas istaknuo: "Ovo otajstvo Božje ljubavi prema nama ne čini samo sadržaj kulta i pobožnosti prema Srcu Isusovu: ono je, na isti način, sadržaj sve istinske kršćanske duhovnosti i pobožnosti. Stoga je važno naglasiti da je temelj ove pobožnosti star koliko i samo kršćanstvo."
Pobožnost pape Franje
Papa Franjo je uvijek pokazivao duboku povezanost s Presvetim Srcem, povezujući ga sa samim svećeničkim poslanjem. Godine 2016. završetak Svećeničkog jubileja bio je upravo na svetkovinu Srca Isusova, a u homiliji na misi Papa je zamolio svećenike iz cijeloga svijeta koji su došli u Rim, da svoja srca, poput Dobrog Pastira, usmjere prema izgubljenim ovcama, prema onima koji su daleko udaljenija, pomičući epicentar srca izvan sebe. Također, unutar konteksta Jubileja, u prvoj meditaciji o milosrđu, Papa je biskupima i svećenicima preporučio da ponovno pročitaju Haurietis acquas, jer "Kristovo je srce središte milosrđa. To je tipično za milosrđe koje prlja ruke, dira, upliće se, želi se spetljati s drugim... zalaže se za čovjeka, za njegovu ranu."
Četvrta enciklika u pontifikatu
Dilexit nos, kao što je spomenuto, četvrta je enciklika pape Franje nakon Lumen fidei (29. lipnja 2013.), napisana četveroručno s Benediktom XVI.; Laudato si' (24. svibnja 2015.) o krizi okoliša i potrebi brige za stvoreno; te Fratelli tutti (3. listopada 2020.), koja je sažetak apela i poruka argentinskog Pape o hitnosti bratstva i društvenog prijateljstva u svijetu rascjepkanom tada pandemijom bolesti Covid-19, a danas bratoubilačkim ratovima i sukobima koji se također vode u ime Božje.
(Vatican News - sc; hjb)
