Mogu li se narodi pobuniti protiv ratova moćnih?

Sergio Centofanti

Kroz povijest su narodi toliko patili zbog ratova moćnika. Koliko nevinih žrtava, koliko suza, koliko boli za ratove koje su vodili slabi za jake. Ratovi koji su slabe učinili sve slabijima, a jake jačima.

Ovih dana se pojavila mogućnost trećeg svjetskog rata. Užasno je i samo čuti da se priča o tome.

Apel Ivana Pavla II. na Božić 1990., prije izbijanja Zaljevskog rata, i danas zvuči proročanski: “Neka se odgovorni uvjere da je rat pustolovina bez povratka!”. I danas, nakon više od 30 godina, plaćamo posljedice tog rata: nasilje, terorizam, drugi ratovi, drugi napaćeni narodi.

Danas slušamo glas velikih koji govore o ratu. Moramo slušati glas malenih koji govore o miru. To se već dogodilo u povijesti. Gandhi je mobilizirao narod sastavljen od mnogo malih, milijuni malih ujedinjenih pobijedili su mirom. Činilo se nemogućim. I u prošlom stoljeću, moćni diktatorski režimi činili su se nepobjedivima, srušili su se bez nasilja, jer se pobunio bespomoćni narod.

Evanđelje mirotvorce proglašava blaženima. “Rat je ludilo”, rekao je papa Franjo, narodima donosi samo patnju i uništenje. Ali mogu li se narodi pobuniti protiv ratova moćnih? Ne. “Moraju” se pobuniti.

(Vatican News – sc – bj)