Bioetika, učiteljstvo kontinuiteta

Debora Donnini; Ariana Anić - Vatikan

U kontekstu brzih promjena u znanosti i tehnologiji od kraja XX. stoljeća i početka trećega tisućljeća, posebno se ističu intervencije papā objavljene u knjizi „Pape i Papinska akademija za život“, koju je objavila Vatikanska nakladnička kuća. Osim fotografija iz kojih je vidljiva bogata povijest akademije, knjiga sadrži govore, pismā i poruke koji daju prikaz inicijativā koje su obilježile Papinsku akademiju za život od njezina osnutka po želji svetoga Ivana Pavla II., 1994. godine, pa sve do danas.

Riječ je, dakle, o više od 25 godina života, obilježenih pozornošću triju papā, koja omogućuje pratiti postupan slijed brojnih obrađenih tema i pozornosti koju je učiteljstvo papā neprestano posvećivalo – napisao je u predgovoru državni tajnik kardinal Pietro Parolin, podsjećajući također na buran razvoj znanstvenih i tehnoloških spoznaja koje su dovele do neprestanoga proširivanja vidikā koje valja uzimati u obzir u zaštiti i promicanju ljudskoga života.

Objavljene govore – napomenuo je kardinal Parolin – valja svakako tumačiti u okviru enciklikā i drugih dokumenata trojice papā, kako bi se razumjela dubina poruke svakog teksta. Po mišljenju državnoga tajnika, to je također prigoda kako bi se akademiji zahvalilo za rad obavljen na osjetljivom području zaštite i promicanja života u svim njegovim razdobljima.

U uvodu u knjigu, koja je istodobno objavljena na talijanskom i engleskom jeziku, predsjednik Papinske akademije za život, nadbiskup Vincenzo Paglia, istaknuo je kako ta zbirka dokumenata pomaže uočiti njihovu duboku povezanost. Poziv na integraciju znanstvenoga istraživanja i etike, kao i svjetla koje dolazi od kršćanske Objave, nesumnjivo su snažne točke misli svetoga Ivana Pavla II., posebno u odnosu na opasnosti utilitarizma i mentaliteta koji obuhvaća težnju za apsolutnom autonomijom čovjeka, gotovo kao da je on autor vlastitoga života. Zapravo, u odnosu na humanizam zatvoren za transcendenciju.

S Benediktom XVI. – istaknuo je nadbiskup – te se teme dalje sustavno proučavaju, a uvode se i neke nove. U njegovom razmišljanju središnja je tema kršćanske savjesti i odnosa između razuma i vjere, koji je obilježje njegova naučavanja. Riječ je o vezi u kojoj je razum pozvan ostvariti postupak pročišćavanja kroz dijalog s vjerom, toliko da je Benedikt XVI. pisao da je sâmo kršćanstvo oblikovalo kulturnu matricu koja je u srednjovjekovnoj Europi omogućila razvoj suvremene znanstvene spoznaje, koja je u prethodnim kulturama ostala tek u počecima.

Na istoj se crti nauka svetoga Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. nalaze i intervencije pape Franje. Vidljivo je to iz njegove pozornosti, u enciklici Laudato si', prema cjelovitoj ekologiji, kao i u odnosu prema palijativnoj skrbi te utjecaju razvoja i uporabe umjetne inteligencije i robotike. Valja spomenuti i novi Statut Papinske akademije za život, iz 2016. godine, te pismo pape Franje, 'Humana Communitas', koje je poslao u prigodi 25. godišnjice ustanovljenja akademije, u kojemu je posebno istaknuo važnost obitelji i odnosa između muškarca i žene za izgradnju općega bratstva.