Kardinal Cantalamessa: Kist koji nas može spasiti od ponora
Nicola Gori; Ariana Anić - Vatikan
U korizmi je, zbog pandemije, kapucin Raniero Cantalamessa – danas kardinal – propovijedi držao iza zatvorenih vrata. Sada, u došašću, stanje se malo promijenilo te se one mogu održavati u velikom prostoru kao što je Dvorana Pavla VI., gdje je zajamčena potrebna udaljenost među sudionicima. Tako je 4. prosinca započeo – i nastavit će se 11. i 18. – niz meditacija koje propovjednik Papinskoga doma drži o temi „Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce“ (Ps 90,12), uzetoj iz 90. psalma.
Upravo je pandemija prigoda za razmišljanje o nekim važnim duhovnim stvarnostima u životu kršćana – objasnio je kardinal Cantalamessa u razgovoru za vatikanski dnevnik L'Osservatore Romano, koji je započeo pitanjem zbog čega je za propovijedi izabrao tu temu. Želio sam iskoristiti propovijedi u došašću za razmatranje o tomu na što nas pandemija podsjeća i primorava razmišljati s duhovnoga stajališta, odnosno o prolaznosti i neizvjesnosti zemaljskoga života, sigurnosti vjere u vječni život, te o utješnoj činjenici da znamo da nismo sami u toj oluji koja se obrušila na svijet, jer – kako ćemo istaknuti na Božić – „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“.
U nezaboravnom izvanrednom trenutku molitve 27. ožujka ove godine na Trgu svetoga Petra, papa Franjo je našu aktualnu situaciju usporedio sa stanjem apostolā u oluji na Tiberijadskom jezeru. Ni nama ne smije nedostajati vjere, za što je Isus prekorio apostole tom prigodom, odnosno ne smijemo sumnjati da smo Bogu važni, ili misliti da može potonuti „lađa“ koja nosi sina Božjega.
Za nas je važno da dobro iskoristimo tu opću bolest, pandemiju – napomenuo je kardinal Cantalamessa. Osim bezbrojnih teških nevolja koje uzrokuje na svim razinama, ima pozitivnih plodova koje nismo spremni priznati dok smo još obuhvaćeni teškim prilikama, ali možda će ih buduća generacija moći prepoznati – primijetio je te spomenuo encikliku 'Fratelli tutti' koja – kako je rekao – sadrži dijagnozu glavnih zala, ali ne zaustavlja se samo na dijagnozi nego pokazuje i put za izlazak iz takve situacije.
Kardinal će se u propovijedima osvrnuti na neka duhovna zla koja lako mogu napasti i nas kršćane i djecu Crkve, kao što je mogućnost da zaboravimo da 'nemamo ovdje trajna grada', kako stoji u Poslanici Hebrejima (Heb 13, 14), ili pak da se ne smijemo vezati za ono što apostol naziva „zemaljskim stvarima“ (Kol 3, 2), odnosno novac, prestiž, karijera…
Na novinarovo pitanje kako uočiti Božje planove i u dramatičnim zbivanjima, kardinal Cantalamessa je ispričao događaj o slikaru Jamesu Thornhillu koji, dok je oslikavao katedralu svetoga Pavla u Londonu, u jednom je trenutku bio toliko oduševljen svojom freskom da, hodajući unatrag kako bi ju bolje vidio, nije primijetio da je došao do ruba skele s koje je mogao pasti. U tom je trenutku jedan njegov pomoćnik, zaprepašten, shvatio da bi, ako poviče, mogao samo pospješiti nesreću. Stoga je umočio kist u boju i bacio ga na fresku. Umjetnik, zapanjen, poskočio je prema naprijed. Njegovo je djelo bilo pokvareno, ali on je bio spašen.
Taj me događaj nadahnuo kako bih istaknuo da to Bog katkada čini s nama. Poremeti naše planove i naš mir, kako bi nas spasio od ponora koji mi ne vidimo. Bog je naš saveznik, a ne virusov! – istaknuo je kardinal Cantalamessa te podsjećajući na riječi svetoga Augustina kazao da „Bog ne bi nikada dopustio da u njegovim djelima bude ikakva zla, kad ne bi bio dovoljno moćan i dobar da iz samoga zla izvuče dobro“ (Enchiridion, 11, 3).
