Brifing: Članovi Sinode uputili apel trgovcima oružjem da ponovno otkriju ljudskost

Vlast - što je u Crkvi „služba“ koja se vrši „bosonogo“ - i pitanje zloporabe bile su među temama o kojima se govorilo na Sinodi u sklopu XIII. i XIV. opće kongregacije, održanoj u četvrtak poslijepodne i petak ujutro u Vatikanu, pojasnio je dr. Paolo Ruffini, predsjednik Komisije za informiranje o radu Sinode na brifingu koji je održan u petak, 20. listopada. Uvodnu riječ uputila je i zamjenica ravnatelja Tiskovnog ureda Svete Stolice, Cristiane Murray.

Osvrćući se na govore koji su održani u četvrtak poslijepodne i petak ujutro u sklopu modula B-3 „Instrumentuma laboris“, čiji je naslov „Sudjelovanje, odgovornost i autoritet“, dr. Ruffini je objasnio da je potvrđeno opredjeljenje za „izbjegavanje autoritarizma“ te da „vlast nije dominacija već služba“.

Osvrnuvši se na jedan od najznačajnijih izraza koji se koristi u Dvorani Pavla VI., dr. Ruffini jest vlast koja se vrši „bosonogo“. Osoba koja ima autoritet, ne smije kontrolirati sve, ali ima sposobnost delegiranja; a biskup, ima zadnju, ali ne i jedinu riječ.

Među temama bilo je riječi o ulozi pastira u službi siromaha, nastavno na molitvu za migrante i izbjeglice koju je predvodio papa Franjo u četvrtak navečer na Trgu sv. Petra. U intervencijama je istaknuto da se treba obratiti pozornost na vapaj onih koji pate na ulicama. Članovi Sinode prepoznali su da biskupi trebaju pozivati na obraćenje srca kako bi se aktivirali osjećaji ljudskosti u onima koji trgovinom oružja pridonose „Trećem svjetskom ratu“ i uzrokuju patnju milijunima ljudi.

Dr. Ruffini je primijetio da se riječ odgovornost često ponavlja u govorima, a shvaćena je kao uključenost i koordinacija karizmi. Naglašena je važnost valoriziranja brojki, kompetencija, posebice zalaganja laika.

Tajnica Komisije za informiranje o radu Sinode, Sheila Pires, istaknula je u obraćanju da ima onih koji upozoravaju na klerikalizam, čak i među laicima, jer je doveo do zloporabe moći, savjesti, ekonomske i seksualne. Zlouporabe su učinile da Crkva izgubi „vjerodostojnost“, toliko da je neophodan „mehanizam kontrole“. Sinodalnost, istaknula je, može pomoći u sprječavanju zlouporaba jer je to proces koji ima veze sa slušanjem i dijalogom.

Što se tiče neophodnih reformi u Crkvi, na brifingu je bilo riječi o promjenama potrebnim za postizanje veće transparentnosti financijskih struktura i u gospodarskom području. Zatražene su i revizije kanonskog prava te također dokidanje počasnih "titula" koje su u Crkvi postale anakrone (npr. svetost, eminencija, ekselencija, monsinjor, prečasni ili velečasni).

Vraćajući se na sinodalnost, primijećena je hitnost jačanja postojećih struktura, poput pastoralnih vijeća, vodeći računa da se ne prepusti parlamentarističkim zanosima. Na kraju je izvijestila da je pitanje prisutnosti uz mlade u digitalnom okruženju, istinsko mjesto misije za približavanje onih koji su na periferijama. U stvarnosti, zaključila je, radi se o susretu s mladim ljudima tamo gdje oni već jesu - na različitim društvenim mrežama.

Nadbiskup Grušas: formacija i obraćenje

Predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija i Litavske biskupske konferencije, nadbiskup Gintaras Grušas, podsjetio je na kontinentalni susret koji je održan u veljači ove godine u Pragu. Po mišljenju nadbiskupa bila je to pozitivna prilika za razgovor i duhovno dijeljenje, zahvaljujući kojoj su pastori iz 45 država mogli razgovarati i uspoređivati bilješke zajedno iz različitih perspektiva.

Osvrnuvši se na rad Sinode, nadbiskup Grušas istaknuo je središnje mjesto teme formacije kao načina biti Crkvom, živjeti zajedno, iskusiti zajedništvo. Samo iskustvo Sinode sve to konkretno ostvaruje, istaknuo je. Unatoč umoru u proteklim danima imamo veliku energiju jer, iako dolazimo iz različitih zemalja, shvaćamo da imamo mnogo zajedničkog: prije svega vjeru. Drugi važan aspekt koji je istaknuo nadbiskup Grušas je obraćenje srca, volja za rastom Crkve, počevši od spremnosti na promjenu mentaliteta.

Sestra Fadoul: između patnje i nade

Na brifingu se obratila i sestra Houda Fadoul koja dolazi iz Sirije i u radu Sinode sudjeluje kao predstavnica sinodskog procesa Istočnih Crkva i Bliskog istoka. Sestra Fadoul govorila je o osobnom i crkvenom iskustvu, obilježenom dramatičnim događajima poput rata, pandemije, potresa. Što se tiče Sinode, redovnica je govorila o vrlo bogatom iskustvu razmjene koji hrani napetost prema jedinstvu i dijeljenju u molitvi. Svaka tema je, obrađena u stilu zajedničkog hoda: postoji početna točka, put, cilj koji treba postići.

Nadbiskup Tokija: pogledom Caritasa

Predsjednik međunarodnog Caritasa, predsjednik Biskupske konferencije Japana i glavni tajnik Federacije azijskih biskupskih konferencija nadbiskup Tarcisio Isao Kikuchi, naglasio je kako je Japancima teže razgovarati u skupinama, jer preferiraju, po svom stilu, više šutnju.

Zato rasprava koju vodimo ovih dana jest vrlo važna, istaknuo je. U kontinentalnim skupštinama već smo počeli koristiti način manjih grupa, oko stola, sa sastancima organiziranim u Aziji koji su nas bolje pripremili za Sinodu. Sudjelujući u pet manjih skupina, kazao je nadbiskup, imao je priliku iskusiti različitost u jedinstvu Crkve, ne zaboravljajući da je njezino postojanje univerzalno.

Nadbiskup je istaknuo kako u Aziji postoji više jezika i više stvarnosti, sugerirajući da ne postoji jedan način hodanja sa svim ljudima, te da sinodalnost ne znači jednoobraznost, već zahtijeva poštovanje pojedinaca i kultura.

Nadbiskup Kikuchi potom je govorio o svojoj službi predsjednika međunarodnog Caritasa, ističući kako sve organizacije imaju vlastiti katolički identitet, aktivno surađuju s partnerima te imaju ekumensku i međureligijsku vrijednost.

Sestra Barron: prirodna afrička sinodalnost

Predsjednica Međunarodne unije vrhovnih poglavarica, sestra Mary Barron koja dolazi iz Irske, započela je obraćanje spomenuvši geslo na engleskom jeziku: „Nema dvoje ljudi koji čitaju istu knjigu“. Razmišljanje o Sinodi, dodala je sestra, navelo me da vidim i živim stvari na temelju iskustva kao redovnice, sazrelog u istočnoj Africi u ruralnoj župi, gdje sam proživjela prvo iskustvo sinodalne Crkve, u „mladoj“ Crkvi s dva svećenika za 35 sela i jednim katehetom na teritoriju veličine pola Irske.

Sinodalnost koja se doživljava u malim radnim skupinama, nastavila je redovnica, slična je onoj koja se doživljava u Africi u zajednici, s vjernicima laicima. Svake nedjelje, kazala je, sjedili bismo u krugu kako bismo zajedno donosili odluke, čak i s ljudima koji nisu imali obrazovanje i dijelili bismo vjeru iz dubine srca. Svaki glas je imao istu težinu. Potvrdila je kako se vjerski život unutar njezine zajednice temelji na sinodalnosti.

U Crkvi svatko ima svoju ulogu

Odgovarajući na pitanja novinara, sestra Houda iz Sirije osvrnula se na doprinos svjedočanstva zajedničkog života u sinodalnosti. Istaknula je da nije napustila sirijske kršćane sa svojom zajednicom, pomažući im molitvom, čineći ih solidarnim.

Sa svoje je strane sestra Barron, istaknula uključenost generalnih poglavarica u sinodski proces. Osvrnula se na „učinak valova“ u online formaciji, što je korisno za širenje dijeljenja i izgradnju zajednice.

Na pitanje u vezi sa ženskim đakonatom, sestra Barron je primijetila da je to pitanje na stolu za sinodalno razlučivanje. Za ljepotu Katoličke Crkve svojstveno je da postoje različita mišljenja, ali dok se o njima raspravlja, dodala je, ne bi bilo u redu govoriti izvan. Sa svoje je strane sirijska redovnica naglasila da svi trebaju preuzeti svoju ulogu u Crkvi, i muškarci i žene, učeći koristiti darove date od Gospodina.

Nadbiskup Grušas dodao je da je dio te široke razmjene na Sinodi i rasprava o službama u Crkvi. Obično se - primijetio je - traži odgovor poput da ili ne, crno ili bijelo. Postoje razlike u mišljenjima koja ovise i o kulturnom podrijetlu, pa je rano za donošenje odluka.

Nadbiskup Grušas je rekao da su predsjednici Biskupskih konferencija promislili o strukturama koje su već sinodalne u kanonskom pravu i sada se mogu učinkovito provoditi. U obraćanju je nadbiskup Kikuchi rekao da za vrijeme pandemije nije bilo prilika okupiti osobe da sudjeluju u sinodskim procesima, pa je odabran online format. Istaknuo je da za punu uključenost laika u procese treba uzeti u obzir njihove druge aktivnosti kao i njihove obitelji.

Na pitanje o konačnim odlukama Opće skupštine, nadbiskup Grušas kazao je da o specifičnim temama ne vjeruje da će biti konačnih odluka u ovoj fazi, pa ni prije 2024. Ako budemo rasli i živjeli u sinodalnosti, one će doći, budući da ne tražimo dogmatske zaključke. Iako bi svi htjeli odluke, proces je pak važniji od odluka. Na kraju je sestra Fadoul naglasila da su slušanje, dijeljenje i razlučivanje ključne riječi za cijelu Crkvu.

(Vatican News – am)