Papa: Problem nisu procesi u Vatikanu nego ozbiljna djela koja ih određuju
Događaji koji su u posljednje vrijeme prouzročili duboke rane, zbog brojnih ratova, te njihovo moguće zacjeljenje kroz zauzimanje kako bismo bili tvorci mira – tim je kontrastom papa Franjo započeo govor povodom otvaranja 94. sudske godine Suda Države Grada Vatikana. Nakon strašne kušnje pandemije, izbijanje sukoba u Ukrajini i njegov tragični razvoj – napomenuo je Papa – cijeli su svijet bacili u tešku krizu, otežanu brojnim ratnim žarištima koja i dalje izbijaju i u drugim državama.
Postoje, naime, ratovi koji nas katkada pogađaju iz bližega, ali stvarnost je ta da se u svijetu vode brojni sukobi, i oni su svojevrsno samouništenje (usp. Tiskovna konferencija u zrakoplovu na povratku iz Južnoga Sudana, 5. veljače 2023.). S obzirom na takve scenarije, u nama raste čežnja za mirom i pravednošću. U našoj savjesti jača, sve dok ne postane imperativ, potreba da svjedočimo kako bismo pomogli u izgradnji mira i pravednosti.
Nema mira bez pravednosti
Kršćani su pozvani donositi svijetu navještaj koji je Isus ponovio učenicima: „Mir, mira vama“. Pozvani su biti savjest mira u svijetu – objasnio je Papa podsjećajući na riječi izgovorene 1. veljače na misi u Kinshasi.
Svako zauzimanje za mir uključuje i zahtijeva zauzimanje za pravednost. Mir bez pravednosti nije pravi mir, nema čvrste temelje ni mogućnosti za budućnost. Pravednost nije apstrakcija ili utopija. Ne. U Bibliji je ona čestito i vjerno ispunjenje svake dužnosti prema Bogu, izvršavanje njegove volje. Nije samo rezultat skupa pravila koja valja primijeniti tehničkom vještinom, nego je vrlina zbog koje svakomu dajemo ono što mu pripada, prijeko potrebno za ispravno funkcioniranje svakog područja zajedničkoga života te kako bi svatko mogao voditi miran život.
Procesi u Vatikanu, bolna potreba
Osvrćući se na aktivnosti sudova Države Grada Vatikana, Papa je primijetio da se povećao broj pravnih sporova i procesa vezani za njih. Kao što je veća, i to ne u malo slučajeva, težina ponašanja koje se otkriva, posebno na području imovinskoga i financijskoga upravljanja.
U tomu trebamo biti jasni i izbjegavati opasnost da „prst koji pokazuje na Mjesec zamijenimo samim Mjesecom"; problem nisu procesi, nego djela i ponašanja koja ih određuju i čine bolno potrebnima. Naime, takva ponašanja članova Crkve nanose ozbiljnu štetu njezinoj učinkovitosti u odražavanju božanske svjetlosti. Međutim, zahvaljujući Bogu ne nedostaju […] ni duboka želja za tim svjetlom ni raspoloživost Crkve da ju prihvati i podijeli, jer Kristovi su učenici pozvani biti „svjetlost svijeta“ (Mt 5, 14). To je način na koji Crkva odražava spasonosnu Kristovu ljubav koja je Svjetlost svijeta (usp. Iv 8, 12).
Milosrđe i pravednost
Crkva ispunjava svoje poslanje posebno kada svjedoči milosrđe – istaknuo je Sveti Otac. Božje je milosrđe tako velika ljubav koja nas uvijek podupire, podiže i vodi. Ljubav koja postaje bliska, milostiva i nježna.
Takvim ponašanjem milosrđa i blizine pozvani smo gledati braću i sestre, posebno kada su u teškoćama, kada pogriješe, kada su podvrgnuti kušnji suda. Kušnji koja je katkada potrebna, kada je riječ o utvrđivanju ponašanja koja zasjenjuju lice Crkve i pobuđuju skandal u zajednici vjernika. U tom je smislu korisno temeljito razlučivanje koje sprječava da se razvije hladni uredski moral u rješavanju delikatnih tema; kao i razborito pribjegavanje načelu umjerenosti, što može pomoći u traženju potrebne ravnoteže između pravednosti i milosrđa.
Milosrđe i pravednost nisu alternative nego idu zajedno, idu u ravnoteži prema istom cilju, jer milosrđe nije obustava pravednosti, nego njezino ispunjenje. Put pravednosti čini mogućim bratstvo u kojemu su svi zaštićeni, posebno najslabiji – rekao je na kraju papa Franjo.
(Vatican News - al; aa)
